Kaciga spada među najbitnije dijelove opreme. Do 16 godina starosti obavezna je upotreba zaštitne mreže ili plexi stakla preko cijelog lica. Kaciga mora biti pričvršćena trakama tako da ne postoji nikakav "međuprostor" između glave i kacige.

Golmanska kaciga razlikuje se od igračke po puno većoj površini, koja štiti dijelove glave i vrata, jer je golman izložen mnogobrojnim snažnim i brzim udarcima paka.

Nužan u sprečavanju ozljeda vrata.

Plastron štiti prsa, ramena i nadlaktice od udara (tijela, palice ili paka). Veličina mu mora biti prilagođena igraču - njegovoj poziciji i načinu igre (bekovi imaju veće i teže plastrone sa dodatnim ojačanjima ruku, ramena i prsiju, fizički igrači također biraju "jače" plastrone dok brzi igrači i napadači teže "lakšim" plastronima).Plastron  ne bi smio ograničavati pokrete ruku (u ramenima), vrata i glave.

Padovi na laktove su vrlo česti u hokeju, a ozlijede lakta su bolne i dugo i teško se liječe. Zato je upotreba laktobrana obavezna. Veličina im ovisi o igraču, ali nikako ne bi smjeli ograničavati pokrete ruke u laktu, kao ni "sudarati" se sa rukavicama.

Rukavice moraju štititi ruke (prste) i ručne zglobove od padova i udaraca (u ogradu, palicom...), ali i pružati maksimalnu pokretljivost (naročito palčeva i ručnih zglobova) za rukovanje palicom. Zato moraju biri čvrste, ali ne i krute (što je naročito važno za mlađe igrače koji nemaju jake ruke). Veličina se određuje tako da ruka glatko ulazi i izlazi iz ruakvice ali ne i da ispada sama od sebe.

Golmani zbog svoje "struke", umjesto rukavice imaju na rukama bloker, sa kojim odbijaju pak .

Golmani zbog svoje "struke", umjesto rukavice imaju na rukama hvatač, sa kojim hvataju pak .

Suspenzor čuva genitalije igrača i obavezan je komad opreme.

Hlaće štite trbušnu šupljinu, bubrege, donji dio kralježnice, trticu i natkoljenicu. To ih čini vrlo važnim dijelom opreme. Preporučuje se da nikako ne budu premale, ali niti suviše velike. Ne smiju se "sudarati" sa plastronima. Poželjno je da imaju (plastična) ojačanja oko bubrega i na stražnjem dijelu nogu kao i na trtici.

Šiceri su vjerojatno udarcima najopterećeniji dio opreme. Trebaju pokrivati kosti potkoljenice i koljeno odmah iznad klizaljki pa sve do hlaća. Trebaju apsorbirati tupe udarce padova težine cijelog tijela na koljena kao i oštre udarce palicom, ili blokirati šuteve pakom. Radi toga je izuzetno važno da budu veličinom prilagođeni igraču i tokom igre sigurno i čvrsto (ali ne tako da praktički imobiliziraju nogu od skočnog zgloba do koljena) pričvršćeni. Bekovski su šiceri nešto širi i veći.

Golman umjesto šicera ima betone, zbog svoje izloženosti mnogobrojnim snažnim i brzim udarcima paka, i zbog korištenja u obrani svojega gola.

Obavezna oprema svakog igrača.

Klizaljke su osnovni dio opreme i kao takve zaslužuju povećanu pažnju pri izboru i održavanju. Dobre klizaljke moraju imati čvrstu i dobro dizajniranu petu (visina pete trebala bi biti nešto viša od visine prstiju) i dio koji štiti i podržava skočni zglob. Osim toga, na kvalitetu (i cijenu) klizaljki bitno utječe i čvrstoča i kvaliteta čelika od kojeg je napravljen nož klizaljki. Preporučljivo je da klizaljke budu dovoljno široke a što se dužine tiče, kada se noga pomakne maksimalno unaprijed, između pete i unutrašnjeg ruba klizaljki može ostati prostora širine jednog prsta. Preporučljivo je klizaljke nositi na tanke čarape (debele čarape ili više pari čarapa se od znoja namoče i gube elastičnost što uzrokuje stvaranje međuprostora i trenje između noge i klizaljke. Posljedica toga mogu biti prilično gadni žuljevi.). Same klizaljke omogućuju igraču kretanje po ledu tako što se pod pritiskom težine tijela igrača prenesene na malu površinu noža klizaljki led rastapa i omogućava "klizanje". Radi povečanja upravljivosti i lakšeg postizanja brzine odnosno kočenja, noževi klizaljki nisu ravni nego se bruse u obliku blagog žlijeba koji onda definira unutarnji i vanjski brid svake klizaljke. Što se održavanja klizaljki tiče, potrebno ih je nakon upotrebe obrisati suhom krpom kako ne bi hrđale. Osim toga, treba paziti da se u klizaljkama ne staje na beton, pločice, željezo kako se ne bi oštetili bridovi klizaljki. Radi trošenja, klizaljke treba redovito brusiti (stariji i iskusniji igrači preferiraju određeni način brušenja klizaljki koji ovisi o njihovu načinu klizanja i poziciji na kojoj igraju (napadači traže veću pokretljivost dok bekove zanima stabilnost a golmane uz stabilnost i velika površina za zaustavljanje pakova, dok se za mlađe igrače klizaljke uglavnom bruse bez istaknutog radijusa).

Hokej se igra palicom. Iako se može priznati gol ukoliko je pak odbijen od klizaljke ili nekog drugog dijela opreme bez svjesne namjere za postizanjem pogotka, golovi se daju isključivo udarcem paka palicom. Sam izbor palice (zakrivljenost šlapice lijevo ili desno, njezina visina, dužina otvorenost na vrhu i oblik, dužina i savitljivost štila) toliko ovise o igraču da je palica vjerojatno najosobniji dio opreme svakog igrača. Od svih tih karakteristika, ovdje ćemo se osvrnuti samo na dvije. Palica može biti "desna" ili "lijeva" što ovisi o zakrivljenosti šlapice palice i u velikoj većini slučajeva ne definira igrača kao "ljevaka" odnosno "dešnjaka". Kada se palica gleda od vrha štila prema šlapici, ukoliko je šlapica zakrivljena u lijevo, suprotno smjeru kazaljke na satu - to je lijeva palica. U suprotnom je desna. Najjednostavniji (i u 99% slučajeva ispravan) način određivanja kakvu palicu početnik treba je da mu se u ruke da palica i kaže mu se da je uhvati jednom rukom nathvatom a drugom rukom pothvatom. Ukoliko mu je desna ruka u pothvatu (donja ruka) - treba mu "desna" palica. U suprotnom - "lijeva". Drugi bitan faktor je veličina palice. Sve su nove palice dovoljno dugačke i treba ih skratiti. Normalna visina (iako iskusniji igrači preferiraju duže ili kraće palice, je da palica ne smije biti duža od 163 cm) je do visine brade ili donje usnice kada igrač stoji na klizaljkama.

Torba se koristi za nošenje kompletne opreme. Preporučljivo je da je velika, sa širokim otvorom (dva ciferšlusa) kako bi se oprema lakše stavljala i vadila i sa odvojenim pregradama za opremu i rublje.

Ribana - jednodjelna kombinacija dugih gaća i potkošulje sa dugim rukavima. Radi upijanja znoja najbolja je pamučna. Ribana se oblači na golo tijelo.

Zaštita za zubalo - jeftina a vrlo efikasna i preporučljiva zaštita zubiju. Postoji u raznim veličinama. Radi prilagodbe zubalu uglavnom ih je prije prve upotrebe potrebno zagrijati u vručoj vodi i nakon toga ih staviti u usta i čvrsto zagristi.

Halteri - korisno, držači štucni koji ne zatežu niti sprečavaju krvotok.

Tregeri - korisno, držači gaća koji ne zatežu.

Ljepliva traka ili gumice.