Bok svima
evo da se javim prvi puta sa našeg puta. Ovo bi trebao biti redoviti izvještaj za sve vas koji ste daleko ali u mislima s nama.

Pa eto po danima:

DAY 1
Kao što vjerojatno znate nije počelo dobro. Na Plesu nas je dočekala informacija da naš let kasni u polasku i da nećemo stići na let za Edmonton. Nakon čekanja i potvrde informacije bili smo prisiljeni odlučiti da li otići u London, prespavati i drugi dan krenuti prema Edmontonu ili otići doma i doći sutradan i probati ponovo. Većina roditelja je odlučila da krenemo i tako smo mi sa 3 i pol sata zakašnjenja krenuli prema Londonu. Let kratak i ugodan a u Londonu ni "m" od magle koja se spominjala. Nakon izlaska sa terminala busom (kratka vožnja od 2-3 minute) odlazimo i smještamo se u hotel. Uzeli smo 8 trokrevetnih soba kako bi trošak bio čim manji. Smjestili smo se i odmah krenuli prema centru Londona. Linija podzemne željeznice vozi od aerodroma pa skroz u centar. Mi odrasli smo platili karte, a djeca budući da su ispod 11 godina se voze besplatno. Po dolasku odmah odlazimo na klopu u restoran gdje se jede "all you can eat - pizza, pasta & salad" i tu punimo gladne trbuhe. Nakon klope tata Smolec se iskazao i svaki klinac je dobio električni automobil ili helikopter, tako da su imali još dodatnu prtljagu. Podzemnom idemo do Oxford Street-a i onda pješice po Bond streetu do Picadillyja. Slikanje i nakon kratkog vijećanja odlučili smo da je vrijeme za povratak u hotel jer su djeca jako umorna. Djeca na spavanje a odrasli na još jedno kratko piće prije spavanja.

DAY 2
Počinje malom nezgodom. U jednoj sobi gdje su spavala djeca sama došlo je do incidenta i jedno čelo se sudarilo sa stolom. Kvrga je iskočila, ali hladna voda je učinila da glava više ne boli (namjerno ne pišem imena djece, da se roditelji čija su djeca ne bi zabrinuli. Ako bude potrebno bit će i konkretnih imena i prezimena. Ovako to spominjem samo kao dogodovštinu a ne kao problem ili poteškoću). Budući da doručak nismo imali u hotelu odlazimo prema aerodromu na chekiranje za let. Opet mala neugodnost. Croatia airlines nije "otvorila" naše karte nego je samo bukirala let, tako da smo morali čekati da se karte stave u sistem za chekiranje i još je trebalo provjeravati svako ime jer se na 7 imena pojavila pogreška bilo u imenu ili prezimenu (pozdrav svima u Croatia Airlinesu). Kad smo konačno dobili karte i prošli sigurnosnu provjeru mogli smo djecu odvesti na "doručak", a to je bilo oko 11 sati. Prekasno ali što možemo. Da je bilo sve u redu s kartama ne bi bilo i tog kašnjenja. Let je započeo na vrijeme i budući da avion nije bio pun djeca su mogla sjediti kako je tko htio i još su se za vrijeme leta mijenjali za sjedala. Moram priznati da su bili dosta nestašni (da ne kažem zločesti) tako da je stjuardesa nekoliko puta morala intervenirati da se stišaju i sjednu kako ne bi smetali drugim putnicima. Jedan od "junaka" je zaradio kaznu da ne smije na bazen (no ima je priliku ispraviti ako bude pazio na red u kući u kojoj su smješteni). Opet ne pišem ime jer nije važno. Let ugodan i da nije bilo glavobolje kod jednog malog hokejaša ne bismo imali nikakvih problema (opet ime nije važno jer je nakon popijene tablete sve bilo u u redu). Kad smo sletjeli i prošli imigracijske i carinske šaltere vidjeli smo da fali jedna torba. Nažalost riječ je o torbi u kojoj je hokejaška oprema malog Smole tako da će se za sutra posuditi klizaljke, a torba bi trebala do navečer doći do nas. Kad smo izašli dočekali su nas domaćini (Vlado, Venka, Ivo i Marija) sa velikim transparentom (vidi sliku) i to je bilo super. Otišli smo po aute, potrpali stvari i otišli do kuće Keča gdje će većina djece spavati. Tu smo i klopali. Domaćini su se pobrinuli da nas sve nahrane, a došle su i pizze koje su obradovale djecu. Prema rasporedu petoro djece sa svojim domaćinima odlazi prema kućama gdje će biti smješteni, a mi odrasli predvođeni g. Vladom odlazimo u hotel. Moram priznati da je hotel u potpunosti zadovoljio sva moja očekivanja i da je istina sve što je bilo prikazano na Internetu. I ostali su zadovoljni sobama. Smještamo se u sobe i nakon kratkog pića odlazimo na spavanje (a je na pisanje ovog izvještaja kako bi imali informacije).
To bi bilo sve. Slikice pogledajte na http://picasaweb.google.com/kresimirh

Novi izvještaj i slike očekujte svaki dan (dat ću sve od sebe da tako i bude), a ukoliko imate još koje ime da stavim na listu za prijem ovih vijesti slobodno pošaljite info.
Pozdrav svima
--
Kresimir

Pozdrav svima iz Sunčanog i prohladnog Edmontona

Ono što je nama hladno (cca -5 stupnjeva) navelo je "domoroce" da pomisle da je došlo proljeće pa smo danas bili svjedoci izlazaka u grad samo u japankama bez čarapa kao i nošenju majica s kratkim rukavima. A sadržaj dana je slijedeći:

DAY 3
Nakon ustajanja (neki su bili budni već u 3:15 ujutro) i doručka, okupili smo se u Donnan School centru gdje je hokejaška akademija koju pohađaju nadarena djeca koja vole hokej. Prijepodne pohađaju normalnu nastavu dok je poslijepodne rezervirano za hokej. Dočekali su nas više nego srdačno, tako da smo ostali dirnuti pažnjom i susretljivošću ljudi. Direktor škole nas je dočekao na vratima i pozdravio nas i zaželio dobrodošlicu. Nakon kratkog upoznavanja sa školom otišli smo u trening prostoriju gdje smo prvi puta vidjeli stroj za trening i učenje sklizanja. Stroj je ustvari pokretna traka kojoj se može mijenjati brzina i nagib kako bi se uvježbavala tehnika i brzina sklizanja kao i bildali nožni mišići. Tu smo ustvari vidjeli koliko naša djeca loše kližu (osim par iznimaka koji su vrlo dobro prošli test). Većini je taj test sličio na spašavanje žive glave. Slike možete vidjeti na istom mjestu kao i jučer.
Nakon toga otišli smo do dvorane gdje su se odigrale dvije utakmice (3x15 minuta) jer je momčad domaćina sastavljena od 33 klinaca koji su svi htjeli igrati pa su ih njihovi treneri podijelili u dvije momčadi. Na utakmicama je bila puna dvorana, a čini mi se da su domaćini više navijali za naše nego za njihove. Na početku su se svirale himne i stvarno su u tom trenutku meni došle suze na oči. Domaća djeca su napravila plakate sa našim zastavama kao i porukama dobrodošlice svakom našem igraču ponaosob. Neke domaće cure su čak i namazale lica crveno-bijelim kockicama. Rezultate vjerojatno znate (prva utakmica 6:1, druga utakmica 7:2) ali ja kao "neutralni" promatrač mogu reći da naši klinci nisu ništa slabiji od domaćina. To je pokazala druga utakmica gdje su dvije trećine držali egal a onda u trećoj pali zbog umora i nedostatka snage (ipak je to bila druga utakmica zaredom, a tek nam je drugi dan preko oceana i djecu trese "jet leg" što je uzrokovalo ranojutarnjim buđenjem). U prvoj utakmici su naši možda bili malo impresionirani i uzbuđeni, ali kad su vidjeli da mogu onda se stvar preokrenula. U prvoj utakmici povijesni prvi gol KHL "Mladost" na sjevernoameričkom kontinentu dao je Bruno Fičur na asistenciju Tibora Durna. Lijepa akcija i još ljepši gol. Neka to bude zapisano u nekom budućem almanahu kluba. Bruno je kasnije u drugoj utakmici uzvratio asistenciju Tiboru. Nažalost neznam tko je postigao drugi gol za nas u drugoj utakmici ali obećajem da ću to ispraviti u slijedećem izvještaju.
Nakon utakmice domaćini su pripremili zakusku sa tortom koju su ponosno prerezali domaći trener i Mario. Djeca su se družila sa domaćinima, te dobila poklon vrećice sa suvenirima. Zaboravio sam "pozdraviti" roditelje koji su poslali djecu bez tenisica na put, tako da smo ujutro morali hitno kupovati tenisice kako bi djeca mogla trenirani na suhom.
Slijedi odlazak u West Edmonton Mall, najveći shopping centar na svijetu. Tamo smo otišli kako bismo ubili vrijeme da djeca ne zaspu prerano. Pokazali smo im, što ih sve čeka kao nagrada za dobro vladanje (WaterWorld, Galaxyland...). Rekli su mi da ih mučim pokazujući im sve to a ne dozvoljavamo im da idu prije nego utorak i srijedu. Otišli smo u McDonald's da bismo pojačali dojam ručka.
Tijekom dana pokazala se potreba da smanjimo broj djece u kući gdje ih je bilo 11. Nakon međusobnog razgovora dogovoreno je da 6 djece dovedemo u hotel gdje smo iznajmili dodatnu sobu a i roditelji su svoju djecu primili u svoj krevet kako bismo smanjili daljnje troškove. Razlog selidbe je čista praktičnost jer je domaćinima lakše sa manje djece nego što su ih primili.
Večer je završila razvoženjem djece i odlaskom na spavanje (umor je svladao hrabre ratnike). Naši mali hokejaši stvarno su zaslužili san.
Svi smo zdravi i nema nikakvih poteškoća.
Slike i dalje možete gledati na: http://picasaweb.google.com/kresimirh

Pozdrav svima
Krešimir

Još jedan pozdrav iz Edmontona
Najprije obećanje od jučer: drugi gol u trećoj četvrtini je dao Silvio Čelik Zadravec. A vezno uz zdravljr: sva su djeca i odrasli zdravi i bez ikakovih poteškoća.

Day 4
Ustajanje je bilo malo kasnije nego jučer jer su bili i umorni. Nakon doručka krenuli smo prema HIT-u (Hockey Impact Training centre) kojeg drži Norm Lacombe, bivši osvajač Stanley Cup-a i igrao je zajedno u Oilersima sa velikim WG.  Dečki su imali dva sata suhi trening sa posebno odabranim vježbama namijenjenim hokejašima. Nakon treninga otpeljali smo djecu u Edmonton World of Science gdje smo ručali, otišli pogledati film u IMAX kinu, te prošli nekoliko izložbi muzeja. Film u IMAX-u je bio o egipatskim mumijama i faraonima i kako su drevni Egipćani pokapali svoje vladare. Svaka izložba predstavlju neku grane fizike ili biologije na način koji je primjeren svim uzratima i uz puno pokusa i pokazivanja. Dan je završio utakmicom u Spruce Grove-u, sa dečkima iz Milwood Raiders, gdje su se naši pokazali u jaaaaako dobrom svjetlu. Rezultat je bio 0:10 a stijelci su bili sljedeći: Durn 3, Čelik Zadravec 3, Banović 1, Premerl 1, Jergović 1 i Fičur 1. Sve u svemu jedno lagano "šamaranje" na koje smo mi iz pratnje bili jako ponosni. Nakon utakmice je klub domaćin pripremio zakusku, te  "pizza party". Nakon par protokolarnih riječi djeca su krenula potpisivati zastavice Mladosti kao pokone domačim dječacima. Nakon toga ostao je još i odlazak na spavanje, a mi odrasli smo si priuštili odlazak na jedan dobar steak u "Texas Grill" restaurantu.
Za sad toliko jer sam već preumoran, a ove retke pišem dok svi ostali već spavaju. Sutra navečer će izvješće puno opširnije.
Slike se i dalje nalaze na istom mjestu. http://picasaweb.google.com/kresimirh

Srdačan pozdrav
Krešimir

Bok svima,

eto mene opet. Slijedi...

DAY 5
Prije samog izvješća moram ispraviti grešku koja se potkrala u jučerašnjem izvješću jer sam naveo Premerla kao strijelca a strijelac je bio Leonardo Šušak. Mama Šušak je primjetila i ja se još jednom ispričavam. Današnji dan je bio jaaaaako dugačak i ispunjen. Dizanje je bilo u 6 sati jer smo već u 7 bili u autima i kretali put Sherwood Parka gdje je u 8:15 bila zakazana utakmica sa njihovom momčadi. Sama tekma je pokazala da se možemo boriti sa momčadima takvog razreda (pa čak i pobijediti da je bilo više šuteva prema golu). Na kraju je ispalo miroljubljivo 2:2 (strijelci Martinić i Čelik Zadravec). Mislim da će ovu utakmicu dečki pamtiti i po tome jer su dobili dosad najbogatiju vrećicu punu poklona (to je ovdje običaj da se darivaju protivničke, pogotovo gostujuće, momčadi sa različitim suvenirima). Neki će morati kupiti dodatne torbe da bi uspjeli staviti sve što su dobili.
Moralo se ići dalje, jer je već u 11 sati bila misa u hrvatskoj katoličkoj misiji u Edmontonu. Misu je na hrvatskom vodio vlč. Franjo i djeca su odslušala misu bez puno gunđanja (nekima je to i obaveza jer ih u 5. mjesecu čeka prva pričest). Nakon mise je u podrumu crkve bila priređena mala zakuska gdje smo se družili sa Hrvatima koji su ovdje u Edmontonu i okolici. Moram priznati da takvu ljubaznost, srdačnost i sreću što smo ih došli posjetiti nismo očekivali. Sve je bilo prekrasno. Dobili smo pozive da i slijedeće godine dođemo a hrvatska zajednica će sudjelovati u organizaciji i pribavljanju sponzora. Nažalost to druženje je kratko trajalo jer smo morali ići prema slijedećoj tekmi koja je bila u Fort Saskatchewanu.
Tu nas je dočekala momčad koja je najjača u cijelom našem rasporedu ovdje. I.... "dobili smo po ušima". Team Fort Saskatchewan ima kategoriju AA i za naše dečke su svemirci u svim elementima hokejaške igre (od klizanja, šuteva po golu itd. itd.). Na kraju rezultat i nije tako porazan 13:2 (čast nam je spasio Matko Martinić sprašivši dva gola). Tekmu smo igrali bez dva igrača od kojih je jedan bio kažnjen sa neigranjem (Banović - zbog neposluha), a drugi se nije baš najbolje osjećao zbog bolova u želucu (Vargović). Da nesreća nikad ne dolazi sama potvrđuje i situacija u kojoj se nažalost ozlijedio naš golman Karlo Škec. U prvoj trećini je dobio pak direktno u glavu i za njega je utakmica bila gotova. Morali smo ga iznijeti sa terena i odvesti u svlačionicu da malo odmori. Na svu sreću ništa drugo osim kratke glavobolje nije bilo. Nakon jedne tablete protiv bolova na pizza partyju poslije tekme Škec je bio kao novi. Takvi su ti hokejaši - "tough guys". Kao što sam i spomenuo poslije tekme su se izmijenili darovi i organiziran je pizza party u "boys and girls club-u" gdje su se "ljuti protivnici" zajedno zabavljali i uživali. Nakon svega toga razišli smo se i svi otišli svojim "prenoćištima".  Sutra je dan za izlet u Lloydminster.
Slike i dalje možete gledati na: http://picasaweb.google.com/kresimirh

Pozdrav svima koji nas vjerno pratite.
Krešimir

Bok svima

eto, nakon dugog puta i povratka u hotel (sada je 01:30 po lokalnom vremenu) i izvješća od današnjeg (jučerašnjeg) dana.

DAY 6
Nakon ustajanja i doručka čvenk je bio u United Cycle sportskom dućanu gdje su dečki kupovali hokejašku opremu. Budući da smo došli kao grupa Vlado je sa managerom dogovorio popust od 15% tako da su ionako povoljne stvari bile još povoljnije. Sretni i veseli sa novim stvarima otišli smo kod Vlade i Venke na juhu prije puta. Djeca su pojela finu domaću kokošju juhu, a mi odrasli srneći gulaš. I krenuli smo na put. Lloydminster je mjesto udaljeno 250 km istočno od Edmontona i trebalo nam je 2,5 sata da dođemo do tamo. Otišli smo u kuću našeg ovdašnjeg organizatora Tommyja Keče gdje nas je njegova žena dočekala sa ručkom i kolačima. Utakmica je najavljena u njihovim novinama i na webu (nadam se da ste to pročitali, www.meridianbooster.com) i stvarno su napravili veliki događaj od toga. Tommy je rekao da nikada prije nije bilo toliko ljudi na utakmici tog ranga. Prije utakmice je bilo naslikavanja, gradonačelnik je podbacio pak, snimala je lokalna televizija, službena spikerica je pustila Niku i Klaru da s njom na razglasu izgovaraju poruke o strijelcima i asistentima itd. itd. Nažalost, naši dečki takav događaj nisu adekvatno pratili. Čini mi se da je ova današnja utakmica bila najslabija do sada koju smo ovdje odigrali. Igralo se 3x20 minuta punog vremena, sa rolbom koja je nakon svake trećine čistila led. Protiv protivnika koji je njihove ili možda mrvicu slabije klase nisu pokazali dovoljno truda da bi pobijedili. Čak bih rekao da su pobijedili sami sebe. Dva puta su vodili u utakmici i onda umjesto da stisnu i dokrajče protivnika primili su jeftine golove i dozvolili protivnicima da se vrate i pobijede. Premalo je tu bilo sklizanja i čvrstine. Utakmica je završila rezultatom 6:3 (strijelci: Smolec, Fičur i Čelik Zadravec) a sigurno je moglo biti i obrnuto. Žao mi je što dečki nisu pokazali ono što znaju na utkamici gdje je to najviše trebalo. No, da ih ne bih previše špotao moram reći i da je to bila 6-ta utakmica u 4 dana, da je tu puno putovanja sa natrpanim dnevnim programom i sigurno je i umor učinio svoje. Od strane Tommyja (koji ima iskustva) pohvaljeni su br. 99 (Smola) i br. 18 (Silvio). Nakon utakmice domaći klinci su darovali naše predivnim poklonima, a uslijedio je i zajednički party (hvala Bogu na meniju nije bila pizza, nego poslastice iz KFC-a i razni kolači i torte). Dečki su se međusobno još malo družili i začas je došlo 22:00 sata kada smo se počeli spremati na put prema Edmontonu. Stigli smo debelo iza ponoći i nemam volje, niti snage još odabirati i stavljati slike na Web. To ću napraviti sa izvješćem za slijedeći dan. Sutra je na redu shopping i navečer u 18:45 utakmica protiv Knights of Columbus.

Pozdrav svima

Krešimir